Baščaršija je nastala 1462. godine kad je
Isa-beg Ishaković sagradio han i brojne
dućane. Većina  stanovnika je živjela kod
Careve džamije, koja je bila s druge strane
Miljacke, pa je Isa-beg  izgradio i most koji
će povezati ovo naselje s ekonomskim
centrom grada. 16.stoljeće je bilo najbolji
period u povijesti Baščaršije. Kako se veliki
broj zanatlija udruživao u cehove, tako se i
sama Čaršija dijelila na ulice u kojima su
preovladavale srodne zanatlijske radnje.
Ulice su po tome dobile imena kao: Sarači,
Kovači, Kazandžiluk... U to doba je, prema
nekim procjenama, bilo oko 12000 dućana.

Sljedeće stoljeće moglo je biti pogubno za ovaj najstariji dio Sarajeva. Godine 1640. Sarajevo
doživljava veliki zemljotres, a 1644. i 1656. godine ga pogađaju i požari. Pola stoljeća kasnije,
1697. godine, Eugen Savojski pali i pustoši cijeli grad tako da ostaje samo nekolicina netaknutih
zgrada.Godine 1660. Sarajevo je bilo prava metropola i drugi najvažniji grad u Osmanskom
Carstvu. Imao je preko 80000 stanovnika, dok su Zagreb i Beograd, i nakon dva stoljeća, imali
tek oko 15000. Međutim, niz nesretnih događaja bio je uzrok zaustavljanju razvoja Sarajeva, pa
tako i Baščaršije. Dolaskom Austro-Ugarske na ovo područje pojavila se i potreba stranih
arhitekata da od Sarajeva naprave evropski grad.To im je pošlo za rukom nakon velikog požara
koji je uništio sve, osim ovog dijela Čaršije koji i danas postoji. Tako na kraju ulice Ferhadija
nastaje i granica između starog i "modernog" dijela  grada.